Put Ehl-i Sunneta

BISMI’LLAHI’R-RAHMANI’R-RAHIM
PUT EHL-I SUNNETA
PREDGOVOR
Započnimo knjigu sa Bismilom!
Ime Allah je najbolj zaštita!
Njegovim blagodatima nema kraja;
On je Milostivi Gospodar koji voli opraštanje!
Ište budur, miftah-i gendži kadim;
Bismillahirrahmanirrahim
Allah dželle-šanuhu, koji sažaljeva na ovom svijetu sve
ljude, stvara korisne stvari i šalje nam ih. On će na ahiretu
sigurno oprostiti onim mu’minima koji su se pokajali
(učinili tevbe) dok su bili na ovom svijetu, bez obzira
koliko bili veliki njihovi grijesi. Od vjernika koji umru prije
nego što su se pokajali i koji bi trebali otići u džehennem
On će oprostiti onim kojim hoće i daće im džennet. On
sam stvara svako živo biće, održava svako stvorenje
svakog momenta u postojanju, i štiti sve od straha i
užasa. Uzdajući se u ovo časno ime Allaha dželle-šanuhu,
mi započinjemo sa pisanjem ove naše knjige.
Allahu teala hamd olsun![1] Neka je salat i selam na
Njegovog Resulullaha, Poslanika Muhammeda sallallahu
alejhi ve sellem. Neka su sve hajr (najbolje) dove na
njegov čisti ehli bejt i na njegove sve pravedne i iskrene
– 3 –
[1] Neka je svaka hvala i zahvala samo Allahu dželle-šanuhu.
– 4 –
(sadik) Ashabe, radijallahu teala anhum edžma’in!
Ne bi se trebalo misliti da je načelo (koje glasi)
“dunjaluk je borba” besmisleno. Mi smo u (stalnoj) borbi
protiv prirodnih uslova kao što su prevelike vrućine ljeti i
zamrzavanja u sniježnom vremenskom periodu zimi i u
(borbi) sa duhovnim oružjem protiv trikova i laži zlih ljudi
i kafira i njihovih financijskih napada. Da bi se mogli
boriti protiv neprijatelja mi ga prvo moramo dobro znati.
U protivnom, mi možemo, dok se branimo, nanijeti štetu
našim komšijama i prijateljima. Stvari koje su potrebne za
udoban život se nazivaju mal “imetak” i mulk “vlasništvo,
posjedništvo”. Mal je sve, od igle i konca, do kuće i
apartmana. Allah dželle-šanuhu je dao dozvolu nekim
ljudima i društvima da upotrebljavaju neke malove
(imetke). Ovi malovi i čovjekova supruga i njegova djeca i
komšije i familija su njegov mulk (vlasništvo,
posjedništvo). Svako upotrebljava svoj mulk onoliko
koliko mu Allah dželle-šanuhu dozvoli. Mulk nije nikada
dozvoljeno upotrijebiti više niti je dozvoljeno upotrijebiti
tuđu imovinu. Načelo je, “Nemoj se nikad ponositi sa
malom i mulkom zato što nepovoljan vjetar može puhnuti
i razbacati ga kao slamu”. Mal i mulk koji dolazi od
harama se zove dunja. Dunja, to jest harami i mekrusi su
štetni. U knjigama su koristi ili štete stvari drukčije
opisane. Od ovih opisa je najispravniji onaj koji Allah
dželle-šanuhu odabire.
Allahova dželle-šanuhu naređenja se zovu farz. Stvari
koje je On zabranio se nazivaju haram. Poslanikova
naređenja se zovu sunnet. Njegove zabrane se zovu
mekruh. Ovo četvero (tj. farz, haram, sunnet i mekruh) se
zove islam. Ljubav prema propisima islama (ahkam-i
islamijje) i njihovo prihvatanje je znak da u kalbu (koji se
nalazi u srcu) postoji iman. Iman onoga ko ne voli samo
jedan sunnet izlazi (iz njega) i on ili ona postaje kafir.
Onaj ko ima iman a ne slijedi propise islama se zove fasik
(grešnik). Ne slijediti islam je džunah (grijeh). Kafir će
vječno gorjeti u džehennemu. Fasik će gorjeti onoliko
koliko su njegovi grijesi. On će zatim biti stavljen u
džennet. Onaj ko ima iman (to jest, onaj ko vjeruje) i ko
slijedi islam se zove salih (dobar) rob. Oni koji žive na
planinama i u pustinjama i koji ne znaju ništa o vjeri, o
islamu, nisu kafiri ili fasici (fasik). Oni neće otići na
kijametu u džennet ili u džehennem poslije hesaba (tj.
polaganja računa). Oni će kao i životinje nestati. Islam je
među Božijim (ilahi) vjerama velika sreća koja je sebeb
(posrednik za) velike ni’mete (blagodati). Oni koji ne
razumiju vrijednost ove sreće će na kijametu biti
kažnjeni.
Svaki musliman mora da, svaki dan, pet puta dnevno
klanja namaz. Ovi namazi su znak postojanja imana u
kalbu. Onaj ko ne vjeruje u ove namaze postaje kafir.
Kafir koji vjeruje u pokvarenu nebesku vjeru se zove ehli
kitab, odnosno, kitabli kafir. Kafir koji ne vjeruje u ovo (tj.
koji ne vjeruje u pokvarenu nebesku vjeru) se zove
mušrik. Među kafirima jevreji i hrišćani su mušrici. Sada
na zemaljskoj kugli nema kafira (ne postoji kafir) koji nije
mušrik. Musliman koji razumije i koji pogrešno prenosi
neke Muhammed-alejhisselamove riječi se zove inovator
(tj. posjednik bid’ata ili bid’at sahibija). Šije i vehabije su
muslimani inovatori (tj. muslimani posjednici bid’ata).
Među ovim (tj. među šijama i vehabijama), oni koji ne
vjeruju samo ijednu Muhammed-alejhisselamovu
riječ postaju kafiri. Oni muslimani koji vjeruju riječi
Muhammeda alejhisselam, bez (njihovog) ikakvog
prepravljanja —(tj. bez ikakvog izvrtanja njegovih riječi i
bez njihovog prilagođavanja razumu i vremenu i nauci)—
se zovu hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani koji su ehli
sunnet (tj. ehli sunnet ili sunnije). Reis (ili vođa) ovih
hakiki muslimana je imam-i a’zam Ebu Hanifa Nu’man
bin Sabit. Ovi hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani ehli
sunnet vjerovanja su u ibadetu podijeljeni na četiri
mezheba: (Ta četiri mezheba su) hanefi, šafii (ili šafi’i),
maliki i hanbeli. (Pripadnici) ova četiri mezheba smatraju
da su oni jedni drugima braća. Oni klanjaju jedni iza
drugih namaz. Ovi hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani
se ne smiju pobrkati sa pokvarenim inovatorima
(posjednicima bid’ata ili bidat sahibijama). Inovatori
iznutra ruše islam. Elhamdulillah! Danas većina
muslimana na zemaljskoj kugli pripada ehli-sunnetmezhebu
koji je pravi put. Broj vehabija i šija, sljedbenika
– 5 –
krivih (i pokvarenih) puteva, je u opadanju.
Oni koji sebe nazivaju muslimanima su podijeljeni na
tri grupe (firke). U prvoj grupi su hakiki (tj. pravi ili
stvarni) muslimani koji slijede put Ashaba kiram. Oni se
zovu ehli sunnet ili sunnije ili firka-i nadžijje, to jest
grupa koja je spašena od džehennema. U drugoj grupi su
oni koji su neprijatelji Ashaba kiram. Oni se zovu rafizi ili
šije (ši’ije ili ši’i) ili firka-i dalle, to jest otpadnici ili
heretici. U trećoj grupi su neprijatelji šija i sunnija. Oni se
zovu vehabije ili nedždi zato što su se najprije pojavili u
arabijskom gradu Nedžd. Oni se takođe zovu i firka-i
mel’une, to jest prokleta grupa, zato što u našim
knjigama Kijamet i ahiret i Se’adet-i ebedijje (Vječna
sreća) piše da oni nazivaju muslimane mušricima. Naš
Poslanik je prokleo one koji nazivaju muslimane kafirima.
Ćifuti i Englezi su oni koji su podijelili muslimane na ove
tri grupe.
(Pravi) alimi islama, rahmetullahi teala alejhim
edžme’in, koji se nazivaju ehli sunnet, su napisali na
hiljade dragocjenih (kimetli) knjiga u kojima su ispravno
objasnili vjerovanje, naređenja i zabrane islama. Mnoge
od ovih knjiga su prevedene na strane jezike i raširene po
cijelom svijetu. U drugu ruku, zli i kratkovidni ljudi su
napadali i napadaju na korisni, veliki (fejzli) i svjetli put
islama; oni pokušavaju baciti ljagu i ocrniti alime ehli
sunneta, oni se bore da promijene dini (vjeru) islam i da
tako zavedu i prevare muslimane. Borba između
muslimana i nevjernika se uvijek vodila, na svakom
mjestu i u svakom vijeku, i ona će se nastaviti voditi sve
do Kijameta. Dženab-i Hak (Allah dželle-šanuhu) je u
vječnoj prošlosti (tj. u ezelu) htio da to bude tako.
Alimi ehli sunneta su naučili svo svoje znanje od
Ashaba kiram. Ashabi kiram su ga naučili od Resulullaha.
Ashabi kiram su se razišli u daleke zemlje (tj. raspršili,
rasuli po svijetu) sa ciljem da rašire islam. Ashabi kiram
nisu imali vremena da pišu knjige. Među alimima koji su
došli poslije dvije stote godine (po Hidžri) je bilo i onih
alima koji su islamskom znanju dodavali svoje lične misli
i ideje i naučno znanje njihovog vremena kao i riječi
– 6 –
ranijih filozofa. Na ovaj način su se pojavile sedamdeset i
dvije inovatorske (bid’at) grupe. Oni (tj. alimi koji su
islamskom znanju dodavali svoje lične misli i ideje) se
zovu zindici (zindik). Jevreji i Englezi su puno doprinjeli
(odnosno oni su odigrali važne uloge) u nastajanju
vjerskih ljudi koji se nazivaju zindik (zindici).
Bez obzira kojoj grupi čovjek pripadao, onaj ko slijedi
svoj nefs i čiji je kalb (koji se nalazi u srcu) pokvaren, će
otići u džehennem. Svaki vjernik (mu’min) mora da puno
i stalno izgovara (uči) la ilahe illallah da očisti svoj nefs,
to jest da očisti svoj nefs od nevjerstva (kufra) i grijeha
koji postoje od stvaranja u njegovom nefsu i da izgovara
(uči) estagfirullah da očisti svoj kalb (koji je smješten u
srcu) od nevjerstva i grijeha koji potiču od nefsa i šejtana
i lošeg društva i štetnih i pokvarenih knjiga. Dove onih
koji slijede propise islama (ahkam-i šerijje) su sigurno
kabul (primljene, uslišane). Razumije se da oni —koji ne
klanjaju namaz i gledaju otkrivene žene, one čiji je avret
nepokriven, i oni koji jedu i piju (ono što je) haram— ne
slijede propise islama. Njihove dove nisu kabul.
Postoje dvije vrste muslimana: Havas [tj. alimi,
učenjaci] i avam [tj. džahili, neznalice]. U knjizi Durr-i
jekta, koja je na turskom jeziku, piše, “Avam su oni koji
ne znaju propise i metode gramatike (sarf, nahv) i
literaturu (edebijjat). Oni ne mogu shvatiti knjige fikha i
fetvi. Za njih je farz da pitaju i uče znanje imana i ibadeta
od alima ehli sunneta. A alimima je farz da svojim
riječima i vazovima i člancima prvo poduče iman pa onda
pet ibadeta koji su osnovni temelj vjere. U knjigama
Zahire i Tatarhanijje piše da je prva dužnost alima ehli
sunneta da podučavaju farzove vjerovanja (tj. imanske
šartove) i i’tikad (tj. vjerovanje) ehli sunneta.” Iz ovog
razloga je veliki ekspert (mutehassis) u vjerskim,
prirodnim i tehničkim naukama, i alim u naukama (ilmima
ili ilumima) zahira i batina, sejjid Abdulhakim efendi
rahmetullahi alejh[1], je rekao pred kraj svog života, “Ja
– 7 –
[1] Sejjid Abdulhakim Arvasi je 1362./1943. godine preselio na
ahiret u Ankari.
sam trideset godina nastojao da u istanbulskim
džamijama objasnim iman i i’tikad ehli sunneta i lijepi
moral (ahlak) islama.” Isto tako smo i mi, u svim našim
knjigama, nastojali objasniti vjerovanje (i’tikad) ehli
sunneta i lijepi ahlak islama, naglašavajući kako je
potrebno prema svakom biti ljubazan i učtiv, i kako je
važno biti poslušan državi (tj. slijediti njene zakone) i
pomagati je. Mi ne odobravamo separatistička pisanja
nekih nemezheblija i vjerski neukih ljudi (džahila) koja
huškaju narod protiv države i zavađuju braću muslimane.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, rekavši, “Vjera je
pod sjenkom sablje,” objasnio da muslimani mogu
živjeti u udobnosti pod zaštitom države i njenih zakona.
Kako država postaje sve jača i jača narod uživa sve veću
udobnost i mir (huzur). Muslimani koji žive u sreći i
zadovoljstvu u kafirskim državama kao što su Evropa i
Amerika i kojima je dozvoljeno da slobodno obavljaju
svoje vjerske dužnosti se ne smiju buniti ni protiv država
u kojima žive ni protiv njenih zakona koji su im dali tu
slobodu. Oni ne smiju dopustiti da oni budu instrumenti
fitne (nemira) i nereda. Alimi ehli sunneta nam naređuju
da budemo taki. Alimi bilo kojeg od četiri mezheba se
zovu alimi ehli sunneta.
Upozorenje: U svakom dijelu svijeta postoje drukčiji
predivni predjeli (predivni pejzaži, prizori, vidici,
panorame). Mi ih se ne možemo nagledati. Jesu li oni
sami od sebe nastali? Svako postojanje, svaki nastanak je
sa proračunom i u redu kao da je izašao iz iste mašine.
Sve je u skladu (povezano) sa zakonima i pravilima fizike,
hemije, biologije i astronomije. Sklad i red u stvaranju
čovjeka je iznad svega (drugog)! Rad naših unutrašnjih
organa, kao dijelova mašine, izaziva divljenje onih koji
shvataju. Čak je i čuveni engleski kafir Darvin (Darwin)
rekao, “Kad pomislim u kakom je redu i skladu sistem
vida (oči) osjećam kao da ću poluditi.” Sva stvorenja su
međusobno povezana sa nepromjenljivim zakonima.
Posjednici vjere (din sahibije) kažu da postoji halik
(stvaralac) koji ovo sve zna i stvara. Oni kafiri koji ne
vjeruju ni u jednu vjeru kažu da je sve nastalo nasumice,
slučajno. Stvaralac je preko Poslanika poslao poruku
– 8 –
(haber). On kaže, “Ja sam sve stvorio. Ja sam vlasnik
svih vas. Ako vi vjerujete u Mene, Ja ću vas staviti u
Moj džennet. Ja ću vam dati neograničene blagodati
(ni’mete). Vi ćete živjeti u vječnom blagostanju i sreći
(zevku i se’adetu). Ja ću one koji ne vjeruju u Moje
Pejgambere (Poslanike) vječno gorjeti (sagorijevati,
izgarati).” Ako džennet i džehennem ne postoje i ako su
oni koji vjeruju u Pejgambere prevareni njima to neće
ništa naštetiti, nauditi. Ali, pošto su riječi Pejgambera
tačne, oni koji u njih ne vjeruju i oni koji mijenjaju (i
izvrću) njihove riječi će vječno gorjeti (u džehennemskoj
vatri).
Sa zadovoljstvom vidimo da vjerski ljudi u svim
dijelovima naše države nastoje da rašire i odbrane ovaj
pravi put —put ehli sunneta. Izvjesne puke neznalice—
koje ili nisu pročitale ili nisu ispravno razumjele (i
shvatile) knjige koje su napisali alimi ehli sunneta--
izjavljuju i usmeno i pismeno izvjesne neuke riječi koje
se, iako one dopiru do ušiju, tope pred čvrstim imanima
muslimana i njihovoj međusobnoj ljubavi. One nemaju
nikakvog efekta osim što otkrivaju neznanje i bijedu onih
koji su ih izgovorili.
Štetni separatistički pokreti koji se dešavaju među
muslimanima napadaju na ilm-i-hale i velikana
tesavvufa, rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Alimi ehli
sunneta su napisali neophodne odgovore protiv njih i
zaštitili ispravna značenja koja je Resulullah sallallahu
alejhi ve sellem izveo iz Kurani kerima i spriječili pokušaj
njihovog mijenjanja. Mi molimo Allaha dželle-šanuhu i
činimo Mu dovu da On dadne da našim cijenjenim
čitaocima bude nasib, to jest da im bude suđeno da
prostudiraju ovu knjigu sa čistim razumom (akl-i selim) i
logikom (vidždanom) i da im —nakon što su je
prostudirali— dadne da pravedno rasude i da se ujedine
na ispravnom i istinitom (hak) putu ehli sunneta i da
zaobiđu laž, klevetu, i heretike. Oni će samo tako izbjeći
vječnu propast.
Objašnjenja koja su u nekim dijelovima naše knjige
dodata kasnije su stavljena u četvrtaste [ ] zagrade. (Mi
– 9 –
smo to uradili tako i u svim drugim našim knjigama.) Sva
ova naša objašnjenja (u četvrtastim zagradama) su
pozajmljena iz autentičnih knjiga.
Miladi Hidžri Šemsi Hidžri kameri
2001 1380 1422