Odgovor Neprijatelju Islama

PREDGOVOR
Allah dželle-šanuhu sažaljeva sav narod na ovom
svijetu. On svakome šalje korisne i potrebne stvari. On nam
pokazuje način kako da se sačuvamo od štetnih stvari i
kako da budemo sretni. On će na onom svijetu oprostiti
kome hoće, od onih griješnih pravih vjernika (mu’mina) koji
su trebali da odu u džehennem, i uvešće ih u džennet.
Samo je On onaj koji stvara svako živo biće, i koji svako
biće svakoga momenta održava u postojanju, i koji štiti sve
od straha i užasa. Predavajući se časnom imenu Allaha
dželle-šanuhu mi započinjemo sa pisanjem ove knjige.
Mi donosimo salat i selam na Allahovog dželle-šanuhu
najdražeg Poslanika, Muhammeda alejhisselam. Mi
donosimo dobre (hajirli) dove na njegov čisti ehli bejt i na
njegove sve pravedne (adil) i časne (sadik) ashabe.
Allah dželle-šanuhu je pun milosti prema Svojim
robovima. On hoće da mi svi na ovom svijetu živimo u
udobnosti i miru, a da, kad umremo, živimo u vječnom
blagostanju (ni’metima) i uslugama. On im je (Svojim
robovima), da bi dobili ovu sreću, naredio da vjeruju (imaju
iman), da postanu muslimani, da slijede put Njegovog
Poslanika Muhammeda alejhisselam i njegovih Ashaba, da
vole jedni druge, i da se međusobno potpomažu. Poslanik
sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kao što su zvijezde
vodići u tamnim noćima tako su i moji ashabi vodići na
putu koji vodi ka sreći (se’adetu). Slijedite bilo kog od
njih i vi ćete se usrećiti.” Ashabi kiram su naučili Kur’ani
kerim od Resulullaha. Kasnije, putujući, oni su prenosili
drugim ono što su naučili. Oni nisu ništa od sebe dodavali
onome što su naučili od Resulullaha. Islamski učenjaci
(alimi islama) su zapisali u svoje knjige sve što su čuli od
ashaba kiram. Ovi učenjaci (alimi) se zovu alimi ehli
sunneta. Kasnije su se pojavili izvjesni učenjaci (alimi) koji
su dodali ovim učenjima konglomerat ideja koje su bile
sastavljene ponajviše od izmišljenih laži engleskih špijuna,
ideja starih grčkih filozofa i jevrejskih i hrišćanskih
izmišljotina. Oni su, dodavajući ovom konglomeratu svoje
lične utiske i sve ono što su stekli od znanstvenih učenja
svog vremena, izmislili novo vjersko učenje. Oni su
propovijedajući (va’zeći) pod imenom “alima islama”
pokušali da iznutra razore islam. Od ovih, oni, koji su
promijenili Nass, to jest ajeti kerime i hadisi šerife sa
jasnim značenjem, su postali nevjernici (kafiri). Oni koji su
pogrešno protumačili Nass sa nejasnim i prikrivenim
značenjima se nazivaju jeretici, otpadnici, inovatori (bid’at
grupe). Pojavilo se nekoliko ovakvih otpadničkih,
jeretičnih, bid’at grupa koje nose muslimansko ime.
Englezi su loveći u mutnom izmislili i osnovali nove
nevjerničke i otpadničke grupe, te su, na taj način, pokušali
da unište pravi islam. Danas su muslimani u svijetu
podjeljeni na tri grupe. Ehli sunnet, šije i vehabije. Njihovo
vjerovanje je različito. S obzirom da razlike među njima
proizilaze iz interpretacije Nassa [ajeta i hadisa], čije se
značenje ne razumije jasno, i pošto oni ne negiraju
Nassove sa jasnim značenjima, oni ne zovu jedni druge
nevjernicima (kafirima). Ali, oni ne vole jedni druge. Pravi
muslimani su oni koji se zovu ehli sunnet. Oni se trebaju
međusobno voljeti i potpomagati. Oni trebaju blago
međusobno govoriti i pisati jedni drugima. Oni ne smiju
jedni drugima nanositi štetu pa čak ni kad moraju jedni
druge opomenuti; oni uvijek moraju u svojim verbalnim i
pismenim korespondencijama da jedni druge blago
savjetuju. Oni trebaju da jedni drugima pomažu, i da
pomažu cijelom čovječanstvu, da slijede predivno islamsko
ponašanje (ahlak) i da se čuvaju da ne bi izazvali nered
(fitnu). Oni se ne smiju buniti protiv zakona države u kojoj
žive niti smiju napadati ičiji život, imovinu, i čednost.
Muslimani moraju imati ovakve osobine. Sve naše riječi,
– 4 –
pisanja, i djela, moraju da budu u smislu poboljšanja i
kooperacije. Nažalost, izvjesni degenerici, neprijatelji vjere
i ljudskog roda, koji samo misle na svoju dobrobit i želje,
predstavljajući sebe ne samo kao muslimane već čak i kao
vjerske ljude, pokušavaju da unesu razdor među
muslimane i da ih tako rascjepkaju. Oni propagiraju laži
koje su izmislili engleski špijuni. Oni žele da pod
izgovorom vjerskih reformi ukaljaju i oskrnave islam. S
druge strane dva velika neprijatelja, neznanje (džahilijet) i
lijenost, djeluju kao smetnja i prepreka mudrosti i
slijeđenju islama i tako nas sprečavaju da napravimo
razliku između ispravnog i neispravnog i dobrog i zlog. Na
primjer, Muhammed Ali paša je bio pametan i vjerski
upućen čovjek. On je služio kao guverner Osmanlijske
države u Egiptu. Ali, njegovi sljedbenici nisu bili dobri kao
on. Vjerske stvari su pale u nesposobne ruke. Jedan mason
(član Udruženja slobodnih zidara) koji se zvao Abduh je bio
postavljen za Upravnog direktora medrese Džami’ul-ezher
koja je stoljećima proizvodila alime islama. Škotski masoni
su počeli kako ekonomski tako i duševno razarati i
uništavati egipatske muslimane. Englezi su preko ovih
masona, iznutra, uništili Osmanlijsku državu. Sadr-i a’zam
(najveći vezir) Ali paša, učenik masona Mustafe Rešida paše
je 1284./1868. godine predao srbima ključeve
beogradskog utvrđenja. Vezir je sa sobom doveo u Istanbul
svog druga, masona, Džemaleddina Efganiju pa su oni
zajedno nastojali da iznutra unište islam. Oni su napisali
jako razdorne knjige.
Rešid Riza, kairski muftija, Abduhov učenik, je napisao
jednu knjigu koja se zove Muhaverat[1] koja je 1324./1906.
godine izdata u Egiptu. Ova knjiga ima, sa dodatkom, 143
stranice. Ona se nalazi pod brojem 810 u Sulejmanijje
biblioteci u Istanbulu u Izmirli sekciji te biblioteke. Ova
knjiga je napisana kao dijalog između hodže (vaiz efendije)
koji je studirao na medresi i modernog vjerskog
reformatora. Rešid Riza u ovoj knjizi iznosi, u njihovom
razgovoru, svoje ideje. On, u ovoj svojoj knjizi, predstavlja
vjerskog reformatora kao mladog, kulturnog, modernog i
veoma jakog u moći rasuđivanja i logike. Hodža je
predstavljen kao licemjer, kao imitator, kao jedna glupa i
– 5 –
[1] Muhaverat el-muslih ve’l-mukallid.
sporo razmišljajuća osoba. On kroz usta vjerskog
reformatora savjetuje hodžu i prikazuje čitaocu kao da je
on probudio hodžu iz zablude i neznanja. On kaže da ga
on savjetuje, međutim, on, u jednu ruku napada alime
islama, a u drugu ruku pogrešno predstavlja jeretike i
otpadnike (ehli delalet), zindike, i mulhide (kafire), kao
kulturne, kao alime islama, i kao ljude sa ogromnim
znanjem. Ova knjiga je jako lukavo napisana i u potpunosti
kroz usta masona. Ona je vrlo opasna. Ona može vrlo brzo
prevariti i uloviti lakovjernu i čistu omladinu. Hamdi Akseki,
reis za vjerska pitanja, je jedan Turčin koji je pročitao
knjigu Muhaverat, koju su pripremili Abduh i njegovi
učenici. Ona je na njega ostavila jak utisak pa ju je on
preveo na turski jezik i dao joj naslov Mezabihin telfiki ve
islamin bir noktaja džem’i. On je napisao ovoj knjizi dug
predgovor. Knjiga je 1334./1916. godine izdata u
Istanbulu. Ona ima 407 stranica i nalazi se pod brojem 810
u Izmirli sekciji Sulejmanijje biblioteke u Istanbulu.
Professor Izmirli Isma’il Hakki je na sva usta hvalio i
reklamisao ovu knjigu (Mezabihin telfiki ve islamin bir
noktaja džem’i), dok su pravi vjerski ljudi u vrijeme
Abdulhamid hana Drugog, uočivši da je ona vrlo štetna,
nastojali da spriječe njeno širenje. I dan danas nas je strah
da omladina može, pročitavši ovu i njoj slične smrtonosne
knjige, početi sumnjati u alime islama i u imame četiri
mezheba. Mi smo već, u našim drugim knjigama, napisali
da je ispravno slijediti (činiti taklid) jedan od četiri
mezheba, i da je krivo, odnosno nije ispravno, biti bez
mezheba.
Kafiri, to jest nemuslimani, koji imaju pogrešna
vjerovanja slijede (čine taklid) svoje roditelje i učitelje a ne
propise (ahkame) islama, to jest naređenja (emr).
Muslimani se čvrsto drže ovih propisa (ahkama). Slično
tome, oni koji ne slijede nijedan mezheb (tj. nemezheblije
ili la mezhebi), zbog pogrešnih vjerovanja, koja su stekli
slijedeći roditelje i učitelje, ne slijede nijedan od četiri
mezheba koja su objašnjenje ovih propisa (ahkama).
Međutim, pravi muslimani, ehli sunnet muslimani, slijede
jedan od četiri mezheba zato što oni imaju ispravno
vjerovanje (iman). Ovaj ispravni iman je dobijen na osnovu
znanja koje potiče od ashaba kiram radijallahu teala anhum
edžma’in i imama četiri mezheba rahime-humullahu teala.
– 6 –
Muslimani ehli sunneta imaju ispravno imitiranje (taklid).
Mi želimo da objelodanimo i otkrijemo našoj neiskvarenoj
mlađoj braći laži i klevete koje su napisane u knjizi
Muhaverat koja je vrlo podlo pripremljena i sa ciljem da
odvoji muslimane od ispravnog imitiranja, slijeđenja
(taklida) i da ih odvede u neispravno i nevaljasto imitiranje,
slijeđenje (taklid). Mi smo odgovorili na svaku laž i klevetu
materijalima koje smo uzeli iz knjiga alima ehli sunneta. Mi
smo na ovaj način učinili jednu skromnu uslugu (hizmet) i
zaštitili muslimane da ne odsrljaju u propast (felaket).
Ovako je nastala naša knjiga Odgovor neprijatelju islama.
Mi se nadamo da je čista namjera pri spremanju ove knjige
i mala usluga našoj braći muslimanima posrednik (vesile)
za oprost naših grijeha i naša jedina opskrba za naš dug
zahvale za Allahove dželle-šanuhu bezkrajne blagodati
(ni’mete).
Mi želimo da mlađi ljudi na vjerskom položaju pažljivo
pročitaju laži i klevete Rešida Rize i njihovo opovrgavanje
od strane alima ehli sunneta rahime-humullahu teala i da
pravedno rasude svojom čistom savješću, da shvate istinu,
i da se za nju čvrsto uhvate, i da upoznaju krivi put, i da ne
povjeruju u njegovu lažnu okićenost i reklamu. Dugujemo
hamd i šukur našem Gospodaru (Rabbu) koji nam je
omogućio izdanje ove knjige koju smo pripremili kao svetu
uslugu i uzvišenu opomenu.
Hadisi šerif koji nam Darimi prenosi kaže: “Znaj da je
zla ulema gora od svega lošeg. Dobra ulema je bolja od
svega dobrog!”
Ovaj hadisi šerif je objašnjen u knjizi Mektubat (Prvi
tom, 53. pismo) koju je napisao hazreti imam Rabbani.
Miladi Hidžri Šemsi Hidžri kameri
2001 1380 1422
– 7